Ovaj tjedan, od 13. do 18. listopada obilježavamo Dane Erasmusa 2025., koji se održavaju svake godine u cijelom svijetu tijekom listopada, s pričama naših sugrađana/nki, studenata/ica i nastavnika/ica koje vam ovdje prenosimo.  U nastavku pročitajte Erasmus+ iskustvo naše Korčulanke, Antonele Skokandić.

Antonela Skokandić, magistra primarnog obrazovanja, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

“Nisam znala u što se točno upuštam niti sam se puno raspitivala. Samo sam znala da želim otići, upoznati nove ljude, doživjeti drukčiju kulturu i provesti se najbolje što mogu. Ta mi je misao neprestano zvonila u glavi sve do trenutka kad sam sjela u avion i zaputila se prema avanturi života i sve to doživjela još sto puta bolje nego što sam zamišljala. Teško je prepričati kako nam je bilo, jer neke stvari jednostavno moraš proživjeti sam. Sve je započelo godinu dana ranije, kad sam se prijavila u veljači 2024., a rezultate sam dočekala tri mjeseca kasnije, točnije, 20. svibnja. Tijekom cijelog postupka prijave imala sam podršku referade na fakultetu, doduše pomalo sporu i ne baš jasno objašnjenu, ali na kraju se uvijek nekako snađeš. Puno mi je pomogla prijateljica koja je već bila na Erasmusu, pa je papirologija prošla lakše. Španjolska mi je oduvijek bila broj jedan destinacija zbog prekrasnih gradova, ugodne klime, ali i zato što nije pretjerano skupa. Ipak, ono što cijelo iskustvo čini posebnim i ljepšim su ljudi koje tamo upoznaš. Nisam se previše družila sa strancima, iako su bili jako dragi i otvoreni, ali naša hrvatska ekipa bila je jednostavno savršena. Bilo nas je šestero i nismo se razdvajali od trenutka kad smo „kliknuli“ – naravno, u noćnom klubu, pa sve do kraja Erasmusa, kad smo se jedan po jedan pozdravljali na autobusnom kolodvoru. Nikada ne bih rekla da se s nekim možeš tako brzo povezati i dijeliti toliko toga s ljudima koje poznaješ tek nekoliko mjeseci. Bez njih ovo iskustvo ne bi bilo isto. Prijateljstvo je, zapravo, pola priče zbog koje ti Erasmus ostane u najljepšem sjećanju. Zajedno smo putovali, plesali, smijali se, pa čak i plakali. Znam da ih nikada neću zaboraviti.”

“Naravno, Erasmus nije samo druženje – tu je i samo iskustvo studiranja na stranom sveučilištu. Ja sam tijekom ljetnog semestra pohađala privatno Učiteljsko sveučilište u Granadi, koje je bilo ogromno, gotovo kao iz filmova: velike učionice, kantine, knjižnica, prostrano dvorište… Nešto što se rijetko viđa kod nas u Hrvatskoj. Vjerojatno nije tako bilo kod svih Erasmus studenata, ali ja stvarno nemam nikakvih zamjerki. Jedini nedostatak bio je što većina profesora ne govori engleski, pa sam predavanja slušala na španjolskom i prevodila sve materijale. Ipak, ispit sam polagala na engleskom. Profesori nisu bili previše popustljivi, iako smo polagali ispite na jeziku koji nam nije materinji, ali i to sam uspješno riješila. Očekivala sam da ću morati manje učiti, no kad sve prođe, zaboraviš koliko je bilo teško. Mnoge studente koji razmišljaju o Erasmusu muči upravo to što se predavanja odvijaju na stranom jeziku. Ja nikada nisam bila izvrsna u jezicima, ali me to nije spriječilo da odem i proživim pet nezaboravnih mjeseci u drugoj zemlji. Zato svima savjetujem da ih jezik ne obeshrabri: neka to bude izazov koji će vas potaknuti da se opustite, probijete vlastite granice i na kraju naučite nešto novo. Tu slobodu, bezbrižnost i cjelokupno iskustvo rijetko ću kada više imati priliku doživjeti. Život u stranoj zemlji kao studentu je nešto što bi svatko trebao iskusiti prije završetka školovanja. Čak i najobičnije stvari poput planiranja putovanja, odlaska u nabavku ili spontani izlazak usred tjedna, čine ovo iskustvo posebnim i punim uspomena.”

“Putovanja su bila šlag na torti cijelog programa. Agencije su organizirale razne izlete i duža putovanja za studente, a mi smo rijetko koje propustili. Uvijek bismo rekli: „A kad ću ako neću sad?“ – i to nam je postao moto cijelog Erasmusa. Proputovala sam mnoge gradove, pa čak i posjetila Afriku. Svako putovanje bilo je izazov za sebe, jer smo često imali ograničen budžet i postavljali si male izazove, poput toga koliko smijemo potrošiti u jednom danu. Jedva čekam za nekoliko godina prisjetiti se svega i nasmijati se našim tadašnjim odlukama.”

“Kada sve sagledam – Erasmus je jedna velika životna škola i iskustvo koje ostaje za cijeli život.”

Podijelila je s nama Antonela Skokandić.

Hvala Antoneli što je odlučila podijeliti s nama svoje iskustvo. Nadamo se da njena priča motivirati i druge studente da iskoriste ovu mogućnost studiranja u inozemstvu koje pruža članstvo u Europskoj uniji.